Rimokatolička župa Belica – vjerske prilike

Župna crkva u Belici posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije. Župa je utemeljena u 15. stoljeću, a prvi spomen datira u 1501. godinu. Patronatske obveze prema mjesnoj župi od Čakovečkog vlasatelinstva 1826. godine preuzela su obitelj baruna Inkey. Feudalni gospodari kao patroni župa imali velikog utjecaja pri izboru župnika te u izgradnji crkvenih objekata. Knjige krštenih, umrlih i vjenčanih sačuvane su od 1700. godine.

Prva belička župna crkva je sagrađena u 15. stoljeću, te je imala znatnije gotičke osobine. Spominje se da je prije reformacije imala kustodiju u svetištu, na strani evanđelja, u kojoj se čuvala hostija. U spomenici župne crkve stoji da je pronađen kamen s natpisom E. R. 1579., dakle da je te godine obnovljena stara crkva. Kanonske vizitacije redovito su obavljane u beličkoj župi. Zapisnik one iz 1660. godine govori da je župna crkva zidana, te da je u župi mnogo protestanata. Prisustvo brojnih poklonika protestantizma ne čudi jer su u to vrijeme i Belica i Gardinovec u sastavu Vojvodata Novakovec koji je dio međimurske “vojne krajine”.

Crkva je već 1691. godine bila u lošem stanju. Bila je to jednobrodna građevina s poligonalnim svetištem i s dvje pobočne kapele. Imala je oblik križa, sa zvonikom uz zapadno pročelje i sakristijom s južne strane. Kanonski vizitator Ivan Leskovar bio je u beličkoj župi 1698. godine opisujući župnu crkvu napominje da crkvena lađa ima oslikani tabulat (ravni drveni strop). U Belički tabulat bio je oslikan crno, smeđe i crveno s različitim figurama i ružama. Ova ljestvica boja karakteristična je za Međimurje krajem 17. stoljeća. Tabulate se slikali domaći majstori.

Stara je crkva srušena 1703. godine. Iste godine započela je izgradnja nove barokne, jednobrodne građevine s poligonalnim svetištem i s dvije pobočne kapele. Novu crkvu započeo je graditi župnik Nikola Gradski. Dugo se gradila. Godine 1716. vizitator Mužinić navodi da je čitava nova crkva zidana i svođena. Još nije imala zvonik i sakristiju. Popođena je opekom i pokrita crijepom. Zvonik je sagrađen uz zapadno pročelje, a sakristija uz južno pročelje. Novi zvonik spominje se 1779. godine, a 1793. za župnika Ignaca Szentmartonyija spominju se u crkvi vrijedne zidne slikarije. Crkva je zidana i dobro nadsvođena, te pokrita je crijepom. Ima 6 oltara, a u zidanom tornju vise 3 zvona. Svi su stanovnici župe rimokatolici. Kao osobiti donator navodi se vlastelin Kukuljević. Još 1768. u crkvi se spominje stari oltar u crkvi. Inače, još od 1720. godine djelovala je u Belici Bratovština svete vjere pod imenom sv. Barbare (Confraternitas Doctrinae Xtianae sub titulo S. Barbara).

Godine 1790. utemeljena je nova župa sa sjedištem u Dekanovcu obuhvaćala je i sela Domašinec i Novakovec, a izdvojena je iz sastava župe u Belici. Još 1779. godine u tu su crkvu, tada kapelu u beličkoj župi, prenesene orgulje iz beličke župne crkve.
Godine 1793. spominje se stara drvena župna kurija slična ruševini. Na je očito ubrzo bila srušena i sagrađena je nova zidana kasnobarokna kurija.

Belička je župna crkva dobila je 1899. godine nove orgulje. Godine 1908. unutrašnjost crkve oslikao je slikar Osvald Bierti iz Gemone u Italiji. Nova zidano – željezna ograda oko crkve izgrađena je 1912. godine. U jeku I. svjetskog rata 1916. godine vlasti su, kao i drugdje u Međimurju, rekvirirale crkvena zvona. Iz njih su ljevani topovi. Župna crkva u Belici je imala vrijedne barokne jaslice koje se danas nalaze u Dijacezanskom muzeju u Zagrebu.

Nadbiskup Alojzije Stepinac je 1935. godine u obilasku međimurksih župa bio i u župi Belica. Bio je izuzetno svečano dočekan i ispraćen.

Prilikom povlaćenja iz Međimurja njemačka je vojska 1945. godine minirala crkveni toranj. Teško je oštećen toranj sa zvonima, crkvena lađa sa slikarijama, orgulje, namještaj i vitraži. Već iduće godine sve je bilo poravljeno dobrovoljnim radom i prinosima župljana.
Novi župni dvor na mjestu kasnobarokne župne kurije počeo se graditi 1958. godine. Građen je također dobrovoljnim radom župljana. Crkvena fasada obnovljena je 1964. godine, a godinu dana kasnije obnovljen je crkveni interijer.

Od 1966. godine u Belici djeluje samostan sestara Karmeličanki Božanskog srca Isusova. Od samog dolaska u Belicu sestre karmeličanke brinu se o sakristiji župne crkve i vode župni pjevački zbor. Samostan im je sagrađen 1968. godine dobrovoljnim prilozima vjernika. U okviru samostana djeluje dječji vrtić koji pohađa tridesetak djece. Vjeronaučna dvorana sagrađena je 1991. godine.

Međimurje je 903 godine bilo sastavnim dijelom Zagrebačke biskupije/nadbiskupije. Odgovarajući novim prilikama i pastoralnim potrebama 1997. godine utemeljena je Varaždinska biskupija. U sastav nove biskupije ušlo je i Međimurje. Veliki broj međimurskih župa bio je uzrokom odluke biskupa Marka Culeja da se od jeseni 2000. godine na području Međimurja umjesto dva ustroje tri dekanata. Dakle, oformio se posebni Čakovečki dekanat, dekanat za srednje Međimurje i Čakovec. Župa Belica je uvrštena u Čakovečki dekanat .

KAPELA SRCA ISUSOVA I MARIJINA U GARDINOVCU

Nova velika kapela u centru mjesta. Gradnja kapele počela je 1994. godine. Sredstva su se prikupljena dobrovoljnim prilozima vjernika. Graditeljski dio završen je 1996. Posvetio ju je župnik Vinko Halovanić 16. srpnja 1996. godine.

ŽUPNICI U BELICI:

- Stjepan 1501., prvi poznati belički župnik. Nije imao kapelana kao najveći broj tadašnjih međimurskih župnika.
– Župa je bila 1574. bez župnika. To je bilo vrijeme protestantske dominacije u Međimruju.
- Nikola Gradski – u njegovo vrijeme 1650. godine sabirala se na području zagrebačke biskupije milostinja za hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu. Milostinju su prikupljali svećenici Ivan Grizogono i Nikola Koprić. Sobom su nosili knjižicu u kojoj je svaki župnik osobno upisivao iznos koji su dali vjernici njegove župe, te on sam. Sakupljači milostinje obišli su samo 10 međimurskih župa. Nisu bili u u Belici, Donjem Vidovcu, Legradu i Nedelišću. Župe u Legradu, Belici, Donjem Vidovcu bile su na području vojvodata gdje su socijalne prilike bile nešto bolje nego u drugim dijelovima Međimurja, ali je tu još bilo mnogo protestanata.
Ivan Maunek 1660.
Nikola Gradski 1699. – 1708., graditelj današnje župne crkve. Teologiju je studirao u Beču. Župa Belica imala je u njegovo vrijeme 1913 stanovnika koji su živjeli u 192 domaćinstva. U jednom domaćinstvu prosječno je bilo 8,5 članova.
Stjepan Franjo Kadanj 1708. – 1711.
Josip Blech 1711. – 1720. -. Župna crkva je popođena opekama i pokrita crijepom.
Nikola Pavun 1726. – 1729.
Ivan Lepečić 1729.
Juraj Antolčić 1729. – 1753.
- Antun Belković 1753.
Stjepan Kanoti 1753. – 1760.
Tomo Čunčić 1760. – 1771. Za župnika u Belicu došao iz župe sv. Mihovila iz Mihovljana. Novu crkvu u Dekanovcu, tada još kapelu Tomo Čunčić je posvetio je 01. studenoga. 1766.
Josip Čunčić 1771. – 1773.
Matija Novosel 1773.
Ignac Szentmartonyi 1773. – 1798., podigao crkveni toranj. Župnik je u njegovo vrijeme imao 10 kmetova i ukupno 3 i 3/4 selišta. Cijela župa Belica imala je 1990 stanovnika.
Stjepan Vulama 1798. – 1821., začasni kanonik.
Ivan Benak 1821. – 1827.
Antun Trikely 1827. – 1835.
Franjo Moravec 1835. – 1839.
Lazar Tuboly 1839. – 1872. U njegovo vrijeme 1846. župa Belica je imala 1638 stanovnika
Antun Herić 1872.
Alojzije Lepen 1872. – 1886.
Feliks Berke 1886. – 1905.
Nikola Zrinyi 1905. – 1906.
Juraj Baranašić 1906. – 1909.
Tomo Vadlja 1909. – 1911., rođen u Goričanu, Umro 03. 06. 1911. u 33. godini života.
Luka Purić 1911. – 1914.
Pavao Košak 1915. – 1945. – (Prelog 1887. – 1945.),. Godine 1917. župa Belica je imala 3365 stanovnika
Stjepan Crnčec 1945. – 1981. (10. 08. 1916. – 15. 09. 1981.).
Franjo Mrvčić 1981. – 1994., dao je izgraditi vjeronaučnu dvorana.
Vinko Halovanić 1994. – dekan Čakovečkog dekanata

- Stjepan Šoštarić – sadašnji župnik